Krajem 1647. i početkom 1648. godine kuga je poharala zagrebačko podgrađe. Stanovnici Gradeca odlučili su na Peneznoj gorici sagraditi kapelu sv. Roka, zaštitnika od kuge. Povijesni izvori navode da je svatko morao sudjelovati u gradnji: i plemići i obrtnici, muškarci i žene. Tako je nastala crkva sv. Roka, a prostor oko nje pretvoren je u groblje. Rokovo groblje stoljećima je bilo posljednje počivalište stanovnika Gradeca i Ilice. Sprovodi su se odvijali mukotrpno, uz strmu Rokovu ulicu, po blatu i snijegu, uz konje koji bi posustajali i ljude koji su nosili ljesove na rukama. Ovdje su pokapani i katolici i, od 1811. godine, Židovi jer se upravo ovdje nalazilo se prvo uređeno zagrebačko židovsko groblje.